Žminj se nalazi u središtu Istre, pa je njegova pozicija idealna za one koji žele putovati po regiji. Začaj prometnog raskrižja Žminj posjeduje još od željeznog doba jer su već tada putevi vodili prema većim postojećim naseljima, a takvi su se putevi, uz tek male modifikacije, zadržali i do danas. Zato ukoliko odsjednete u Vili Damiani svega Vas dvadesetak kilometara dijeli od poznatih destinacija na obali poput najbižeg Rovinja, Bala, Poreča, Vrsara, Rapca, Nacionalnog parka Brijuni, Rta Kamenjak u Premanturi, te Livada (Buzet). Svega nekoliko sati vožnje dijeli vas od kvarnerske ljepotice Opatije, otoka Cresa i Krka, prekrasnih Plitvica te Venecije i Trsta.

Pronađeni povijesni ostaci potvrđuju da se na strateškoj uzvisini na kojoj se smjestio Žminj živjelo još od prethistorije. Prema postojećim literarnim izvorima na žminjskom se brdu u brončano doba nalazilo veće naselje građana, a nalazi arheoloških iskapanja ukazali su na živost i kontinuitet ovog gradića i tijekom srednjeg vijeka. Između ostalog, ostaci srednjovjekovnih bedema danas su uklopljeni u zidove izgrađenih kuća i vrtnih ograda.

Pretpostavlja se da su Žminjštinu Slaveni naselili u 7. stoljeću, a o njihovom zadržavanju i naseljavanju svjedoče i grobni nalazi iz IX i X stoljeća koji potvrđuju da je to bilo veće staroslavensko naselje. Od polovice XII stoljeća Žminj je bio u sastavu Pazinske grofovije, kada se isticao kao jedan od najrazvijenijih. Naime, slovio je za trgovište bogato poljoprivrednim proizvodima zbog obradivih polja i voćnjaka, vinom zbog najbogatijih vinograda, te šumskim bogatstvom kojeg su Mlečani iskorištavali. Nakon pada Mletačke republike Žminjština je bila pod vlašću Francuske, a kasnije Austrije. U to je doba doživjela još veći procvat izgradnjom cesti, otvaranjem škola i još jačim razvojem trgovine i prometa. Žminjska je povijest zbilja bogata, o čemu najvjernije svjedoče spomenici poput župne crkve Svetog Mihovila, gotičke kapelice Svetog Trojstva, ili ranogotičke kapele Svetog Antuna iz XIV stoljeća, ali i usmena predaja kojom se iz generacije u generaciju prenose priče, običaji, recepti.
Kroz povijest ovo je područje poznato po tome što nema močvarnog tla pa je bilo pošteđeno bolesti koje su harale Istrom, a zdrava klima, čisti zrak, čista voda i tlo zadržali su se do danas.
Na Žminjštini ima nekoliko restorana i agroturizama koji nude tradicionalna istarska jela, pršut i sir, maneštre, divljači s njokima, fuže, razna jela s tartufima, masline te vina teran i malvaziju. Nekoliko je i prodavaonica, tržnica s voćem i povrćem seljaka iz obližnjih sela, frizerski salon, automehaničar, i ostalo. Svake druge srijede održava se pravi seoski sajam gdje se može kupiti sve, pa tako i odlično istarsko vino, rakija, med, maslinovo ulje... Tu je i Bartulja, odnosno Dan Svetog Bartola, zaštitinka Žminja, najveća pučka fešta u Istri, koja se održava zadnje nedjelje u kolovozu, a koju posjeti i do desetak tisuća ljudi.